IRT 3000

Sadržaj

Srbija pogodna za hakerske napade zbog jaza između napretka tehnologije i digitalne pismenosti građana

14.11.2018

Panel diskusija pod nazivom ,,Kako do bezbednijeg Interneta?“ održana je 31. oktobra u Muzeju nauke i tehnike u Beogradu, u organizaciji Fondacije „Registar nacionalnog internet domena Srbije“ (RNIDS). Oktobar je mesec sajber bezbednosti, a RNIDS već šestu godinu za redom uzima učešće u podizanju svesti o ovom problemu.

181111 slika 1Kojim vrstama napada su izloženi naši uređaji povezani na Internet? Da li su antivirusni softveri u stanju da se izbore sa aktuelnim pretnjama? Kako bi autori veb-sajtova trebalo da osiguraju stranice koje prave? O ovim i sličnim temama govorili su Danijel Sokolović, ekspert za bezbednost u firmi AST iz Niša i Žarko Kecić, rukovodilac Sektora IKT servisa u RNIDS-u.

Posle kraćih uvodnih predavanja, moderator panela, Slobodan Marković, tehnički savetnik za digitalnu upravu u Programu Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), kroz konkretna pitanja učesnicima posetiocima je približio ovu veoma kompleksnu i višeslojnu temu.

,,Dobit koja se ostvaruje hakovanjem jedan je od glavnih razloga za ovakve napade. Novčani iznosi koji se mogu ostvariti na ovaj način kreću se i do nekoliko miliona dolara, a sa pojavom kriptovaluta posao je hakerima znatno olakšan“, rekao je Danijel Sokolović.

Nijedan napad ne dolazi preko noći i ne dešava se slučajno i tu je vidljiva korelacija između geopolitičkih promena i velikih hakerskih napada.

Osnovni zahevi koji se stavljaju pred DNS su da uvek bude dostupan i da razmenjeni podaci uvek budu tačni. Međutim, postoje načini da se korisnicima kroz DNS sistem „podmetnu“ lažni podaci i da se oni preusmere na sajtove pod kontrolom napadača. Ti napadi mogu da budu bezazleni, ali i jako opasni, i da korisniku nanesu veliku materijalnu štetu. Zato je napravljen DNSSEC (Domain Name System Security Extensions) koji je sigurnosna ekstenzija DNS sistema i štiti korisnike od kvirotvorenih DNS podataka koji bi mogli do njih da stignu.

Ono što pojedinac može da uradi je da pre svega pazi na šta klikće na Internetu i koje mejlove otvara. Obični ljudi nisu zanimljivi hakerima koliko sistemi. Hakovanjem sistema jedne firme, na primer, dobijaju se poverljivi podaci koji se mogu iskoristiti na različite načine. Ovakvi podaci se prodaju konkurenciji, ali nekad i državama, ako one stoje iza napada. A ako su u pitanju npr. brojevi platnih kartica, pristupne šifre, diplome, pasoši i sl, za to postoje već definisane cene na crnom tržištu.

Vraćanje fokusa sa mašina na ljude, kao i edukacija i inoformisanje o ovoj temi, jesu polazne tačke do veće bezbednosti na Internetu. O ovim problemima važno je govoriti i kada za njih nemamo gotova rešenja, složili su se učesnici diskusije.

ar©tur 2021