Praktične smernice za jednostavan proračun ugljeničnog otiska kod mašina alatki
28.07.2025
Određivanje ugljeničnog otiska mašine alatke nije jednostavno. Uz hiljade jedinstvenih komponenti i promenljive proizvodne procese, to je ogroman izazov. Ekipa stručnjaka sada je razvila praktičan i standardizovan pristup za proračun ugljeničnog otiska proizvoda (PCF – Product Carbon Footprint).

Foto: Mašine alatke mogu da budu sastavljene od više desetina hiljada pojedinačnih komponenti i mogu da budu velike kao fudbalski teren. Zato je procena ugljeničnog otiska veoma kompleksna.
Izvor: Ramona Petrolle/Schuler Pressen
Svako ko želi da pripremi izveštaj o održivosti za proizvodnu kompaniju ili da dokumentuje emisije gasova s efektom staklene bašte, postaviće pitanje svom lancu snabdevanja koliko iznosi ugljenični otisak mašine alatke. Odgovor na ovo pitanje nije jednostavan, pošto mašina alatka može da bude napravljena od više desetina hiljada sastavnih delova, uključujući nabavljene komponente i sklopove. Mašine alatke su veoma raznovrsne, od kompaktne mašine za glodanje osetljivih komponenti za časovničarstvo do presa za izradu vazduhoplovnih komponenti, pri čemu je skoro svaka mašina jedinstvena.
„Procena ugljeničnog otiska kompleksna je već sama po sebi”, objašnjava prof. Felix Hackelöer iz Instituta za automatizaciju i industrijsku informacionu tehnologiju na Univerzitetu primenjenih nauka u Kelnu, koji dodaje da je takav proračun za mašine alatke izuzetno kompleksan. Prof. Hackelöer je član grupe stručnjaka koja je osnovana na predlog Udruženja nemačkih proizvođača mašina alatki VDW i ima zadatak da osmisli takozvana pravila za kategorije proizvoda (PCR – Product Category Rules) za mašine alatke, što obuhvata pristup elektronskom izdavanju računa koji može da se iskoristi za određivanje ugljeničnog otiska proizvoda (PCF) u proceni ugljeničnog otiska mašine alatke. Ekipu sačinjavaju stručnjaci iz šest kompanija članica udruženja VDW: Chiron, DMG Mori, Grob, Heller, Schuler i United Grinding te stručnjaka iz odeljenja udruženja VDW i VDMA koji su zaduženi za standardizaciju. Cilj je izrada smernica pomoću standardne tabele WDMA, što u idealnom slučaju može da se razvije u ISO standard.
Upotrebljivost i za mala i srednja preduzeća
Projektna grupa prvi put se sastala u februaru 2024. Usledio je kraći period određivanja smera rada, kada su predstavljena različita iskustva i razmatrani različiti mogući pristupi. „Oko određenih ključnih tačaka brzo je postignut dogovor”, kaže Jörg Süßdorf, globalni menadžer kvaliteta u kompaniji Schuler Pressen iz Göppingena. Mnoge kompanije žele jednostavan i dobro strukturisan dokument. Prilikom prvog sastanka odlučeno je da pravila moraju da budu upotrebljiva i za mala i srednja preduzeća, bez previše birokratije. Rezultati proračuna ugljeničnog otiska moraju da budu uporedivi i međunarodno prilagodljivi. Istovremeno moraju da omoguće ponovni proračun i proveru ako se ispostavi da određeni podaci nisu pouzdani. Postavljen je i krajnji cilj, da se osmišljenim metodom izračuna ugljenični otisak mašine alatke u jednom danu – trenutno ovakvo izračunavanje u najboljem slučaju može da traje tri meseca. „Ako se svi ovi zahtevi ispune, kompanijama će to doneti veliku prednost”, ističe Jörg Süßdorf.
Metod bez zalaženja u detalje
Proračun ugljeničnog otiska obuhvata sve emisije gasova s efektom staklene bašte koje uzrokuje proizvod u različitim fazama svog životnog ciklusa. Projektna grupa udruženja VDW je u prvom koraku bila saglasna u pogledu primene pristupa „od kolevke do kapije”, koji se usredsređuje na resurse, proizvodnju poluproizvoda i proizvodnju krajnjeg proizvoda, sve do trenutka kad mašina alatka napusti proizvodnu halu.
„Odlučujući činilac za kompaniju DMG Mori je stav korisnika”, objašnjava razloge za ovakav pristup Henning Bornkessel, rukovodilac za održivosti i upravljanje procesima u kompaniji DMG Mori iz Bielefelda. Pristup „od kolevke do kapije” kompaniji DMG Mori omogućava rad u dobro definisanim oblastima za koje imaju pouzdane podatke, a to je ono što zanima njihove kupce u vezi sa proračunom bilansa ugljen-dioksida.
Najburnije rasprave u stručnoj grupi odvijale su se oko toga koliko detalja treba uzeti u obzir. „Pristupi na višem nivou iziskuju detaljnu analizu za sve do 99 odsto mase mašine”, objašnjava Felix Hackelöer koji ističe da to nije izvodljivo kod mašina alatki. Pritom se nameće pitanje da li kod proračuna ugljeničnog otiska proizvoda ima smisla uzimati u obzir sve sastavne delove, do najmanje podloške. Tako je cilj radne grupe bio da razvije metodologiju proračuna ugljeničnog otiska mašine alatke koji dovoljno dobro objedinjuje preciznost s razumnim naporom.
Nova standardna tabela za kompletan lean paket
Proračuni ugljeničnog otiska proizvoda koje je pripremila projektna grupa VDW vode korisnike kroz celokupan postupak u devet koraka. Naglasak je svakako na mašini alatki i pojedinačnim komponentama. Pored toga, uzete su u obzir emisije koje nastaju neposredno kod proizvođača mašine alatke i isporučena energija utrošena za izradu pojedinačne mašine.
Proizvođač mašine najpre mora da definiše granice procene kako bi se odredilo da li proračun obuhvata samo napravljenu mašinu ili celokupan sistem koji može da obuhvati i robota za opsluživanje. Mašina alatka se bukvalno rastavi i svi pojedinačni sastavni delovi se razvrstavaju prema masi na osnovu sastavnice. Elektro-ormane i elektro-motore treba uzimati u obzir odvojeno, pošto mogu da sadrže kritične sirovine, kao što su retke zemlje, bakar ili kobalt, koji su povezani sa visokim emisijama CO2, pri čemu smernice pružaju praktičan pristup za njihovo vrednovanje.
Zanimljiv deo procene sledi kada se uzme u obzir preostala masa mašine (bez elektro-ormana i elektro-motora). U vezi s ovim delom, stručnjaci su odlučili da se radi pojednostavljenja postupka upotrebi pristup Pareto sa pravilom 80/20, koje je tako imenovano po italijanskom ekonomisti Vilfredom Paretom. U slučaju mašina alatki to znači da manji broj delova predstavlja većinu mase mašine, što se uzima u obzir i kod ugljeničnog otiska. Pomoću spiska delova mašine određuju se komponente koje predstavljaju najmanje 80 odsto preostale mase. Proračun ugljeničnog otiska proizvoda ovih komponenti može se izračunati množenjem mase s odgovarajućim faktorom emisija, pri čemu se faktor emisija za različite materijale može dobiti od dobavljača ili iz merodavnih baza podataka. „Za preostale komponente koje još nisu analizirane, otisak može da se izračuna interpolacijom, što je veoma brzo i prema iskustvima stručnjaka vodi do uporedivog nivoa preciznosti, kao u slučaju sveobuhvatne analize pojedinačnih komponenti”, ističe Felix Hackelöer.
Sabiranje pojedinačnih ugljeničnih otisaka predstavlja ugljenični otisak proizvoda za celokupnu mašinu alatku u obliku ekvivalenta CO2 izraženog u kilogramima. To je vrednost koja može da se uključi u svaki izveštaj o održivosti, a može i da se proverava i upoređuje sa drugima. Osim opisanog postupka, standardna tabela VDMA pruža jednostavan proračun, definicije, objašnjenja važnih ISO standarda i reference ka besplatnim bazama podataka za količnike emisija. „Sve potrebne informacije dostupne su u dokumentaciji projektne grupe i u citiranim referencama”, ističe Jörg Süßdorf i dodaje da je to prvi pristup za proračun ugljeničnog otiska koji je pogodan i za brojna mala i srednja preduzeća u industriji. Sve je jednostavno razumljivo i za korišćenje ove metode proračuna nije potrebna posebna obuka.
Pravovremena preporuka
Za dr Matthiasa Baura, koordinatora ekipe za strukturnu i procesnu dinamiku u kompaniji Grob-Werke iz Mindelheima, saradnja u vezi sa pripremom standarda VDMA usledila je u pravi čas. Direktiva Evropske unije o izveštavanju o korporativnoj održivosti (CSRD – Corporate Sustainability Reporting Directive) će zahtevati da većina kompanija od 2025. godine pripremi sveobuhvatno izveštavanje o održivosti. „Standardizacija doprinosi pojedinačnom razumevanju i otklanjanju brojnih nejasnoća”, ističe dr Baur koji je već sarađivao u različitim procesima standardizacije, takođe u oblasti energetske efikasnosti.
Vrlo verovatno je da se slično razmišlja i u udruženju VDW, koje želi da poboljša učinak zaštite životne sredine kod mašina alatki. Za to postoji veoma dobar razlog, pošto su među posetiocima sajma EMO u Hanoveru još pre dve godine sproveli anketu koja je pokazala da 68 odsto anketiranih posetilaca smatra da je budućnost održivosti u proizvodnji ključna tema. Tako su smatrali pre svega posetioci sajma koji su došli iz inostranstva. Udruženje VDW, koje će organizovati sajam EMO Hannover 2025, po svoj prilici će želeti da promoviše nov standard proračuna ugljeničnog otiska proizvoda, koji će omogućiti upoređivanje ugljeničnog otiska mašina alatki. To će na duži rok obezbediti uspešno uvođenje ove metodologije proračuna.
Izvor: www.etmm-online.com

















