IRT 3000

Sadržaj

Tlačni lijev – ekonomičan proizvodni postupak još od industrijskog doba

12.03.2019

I dan danas je teško zamisliti svakodnevni život bez proizvoda proizvedenih tlačnim lijevom. Tehnologija tlačnog lijeva bila je razvijena sredinom 19. stoljeća i povezana je s industrijskim tiskom časopisa i knjiga. Od devedesetih godina 19. stoljeća tlačni lijev je postao zanimljiviji i za druga područja industrije, koja se neprekidno razvijaju od 1914. godine nadalje.

190303-S5Postupak tlačnog lijeva odvija se na stroju za tlačni lijev, gdje se rastaljeni metal dobavlja u metalni kalup pod velikim tlakom i s velikom brzinom. Rastaljeni metal tako napuni čitavu kalupnu šupljinu, u kojoj brzo očvrsne. Nakon očvršćivanja, stroj otvara kalup i vadi odljevak iz njega. Tlačni lijev spada među najekonomičnije postupke izrade. S jednim kalupom može se odliti na stotine tisuća odljevaka, konstantne kvalitete te vrlo visokom kvalitetom uz relativno niske troškove po odljevku. Najviše primjenjivani metali za tlačni lijev su aluminij, cink, magnezij te njihove legure.

Od tiskanja do tlačnog lijeva
Tehnologija tlačnog lijeva proizlazi iz sredine 19. stoljeća, iz razdoblja, koje su obilježile brojne interakcije, danas poznate kao industrijsko doba. Nakladništvo, koje je u tom razdoblju bilo isto rako u procvatu, imalo je iznimnu važnost za razvoj tehnologije tlačnog lijeva. Važni izumi su predstavljali osnovu, koja je omogućavala brzo, fleksibilno, u velikom broju i cjenovno učinkovito tiskanje časopisa i knjiga. U te izume spadaju ručni uređaj, s pomoću kojeg su od legure kositra i cinka lijevali tiskarska slova (1838.), rotacijski tiskarski stroj (1846.) te Linotype tiskarski stroj (1886.), koji je razvio izumitelj njemačko-američkog porijekla Ottmar Mergenthaler (1854.–1899.). Jedan od glavnih elemenata tog stroja je bio integrirani stroj za tlačni lijev. Ljevački alat, kojeg predstavlja kalup od mjedi za tiskarska slova složena u redove s tekstom, bio je napunjen s rastaljenim olovom. Nakon lijevanja, alat za tiskarska slova se vratio u spremnik, dok su odliveni olovni redovi s tekstom bili izvađeni iz alata. Operater stroja je odlivene redove teksta sastavio u stranice teksta, koje su se koristile kao tiskarske ploče za tiskanje na papir ili kao podloge za okrugle tiskarske forme primijenjene u postupku rotacijskog tiskanja.

Prvih trideset godina je postupak tlačnog lijeva bio primjenjivan gotovo isključivo u nakladništvu. I Herman H. Doehler (1872.– 1964.), rođen u Nürnbergu, koji je od 1892. nadalje živio u SAD, je prvo radio u toj industriji. Linotype proces ga je inspirirao na razmišljanje o potencijalnim aplikacijama tlačnog lijeva te o implementaciji ideja koje je dobio. Tako je 1908. godine osnovao tvrtku Doehler Die-Casting Company, koja je u ranim 40-tim godinama dvadesetog stoljeća važila za najvećeg svjetskog proizvođača odljevaka načinjenih tlačnim lijevom te je postojala sve do 1998. Nagrada Herman H. Doehler, koju dodjeljuje sjevernoameričko udruženje za tlačni lijev, je prisjećanje na tog pionira s područja tehnologije tlačnog lijeva. Prvi stroj na tržištu za tlačni lijev, koji je sadržavao sve ključne komponente suvremenih strojeva za tlačni lijev, bio je razvijen u Sjedinjenim Američkim Državama. Razvili su ga poduzetnici Joseph Soss i Louis H. Morin, te su ga 1925. godine patentirali.

U razdoblju s kraja 19. stoljeća i u prvim desetljećima 20. stoljeća, na tržištu se pojavljivao novi tip proizvoda, a industrijska proizvodnja je bila u brzom porastu. Proizvođači su prepoznali prednosti tehnologije tlačnog lijeva, koji se mogao primjenjivati za izradu komponenata pisaćih strojeva, blagajni, satova, električnih uređaja i drugih dobara. Proizvođači igračaka također su koristili tlačni lijev za izradu malih automobila te modela automobila, koji su bili vrlo slični originalima. Uz to, automobilska industrija u nastanku postala je najveći kupac komponenata načinjenih tlačnim lijevom. Od ranog dvadesetog stoljeća nadalje, tehnologija tlačnog lijeva je napredovala rastućom brzinom. Isprva se tlačni lijev uglavnom primjenjivao za preradu olova i kositra, metala s relativno niskim talištem i dobrom duktilnošću. Godine 1930. počeli su primjenjivati bakar i magnezijeve legure. Magnezij, koji ima gustoću 1,74 g/ cm³, više je nego tri puta lakši od aluminija (2,75 g/cm³) i danas se sve više primjenjuje u automobilskoj industriji, po prvi puta je bio primijenjen kao materijal za tlačni lijev u razdoblju od 1964. do 1978. godine. Od tog materijala su izrađivali motore i mjenjače za VW Bubu. Razvoj tehnologije tlačnog lijeva se nikada nije zaustavio. Strojevi su bili opremljeni sa sve naprednijim tehnologijama kontrole. Raspoloživost alatnih čelika s poboljšanim svojstvima za izradu alata za tlačni lijev te optimiranje svojstava materijala za tlačni lijev sada omogućuju izradu odljevaka s vrlo malom debljinom stijenke te ujedno s visokim mehaničkim svojstvima. Trenutačno su na području tlačnog lijeva u fokusu automatizacija postupka, energijska učinkovitost, učinkovita potrošnja materijala za tlačni lijev, kompleksni alati, hibridne komponente, optimiranje procesa i digitalizacija u okviru Industrije 4.0.

Sajam EUROGUSS 2020
Međunarodni sajam EUROGUSS 2020, koji će se održavati od 14. do 16. siječnja 2020. u Nürnbergu, obuhvatiti će tehnologiju, procese i proizvode na području tlačnog lijevanja, a biti će prikazan i pregled najsuvremenijih dostignuća na tom području te smjernice ljevaonicama tlačnog lijeva, kako označiti i proširiti svoja tržišta.

www.euroguss.de

ar©tur 2016